30.05.2011.
Novosti / aktulenosti

STRUČNA ŠUMARSKA POSJETA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH ŠUMARA MAĐARSKOJ,
18.-22. APRIL 2011. GODINE

Na inicijativu Mađarskog šumarskog udruženja (OEE) i svima dobro poznatog gospodina Gerely Ferenca, a slijedeći potpisani Sporazum između Mađarskog šumarskog udruženja i Savjeta šumarskih udruženja Bosne i Hercegovine (koje se sastoji od Udruženja šumarskih inžinjera i tehničara Federacije Bosne i Hercegovine i Udruženja šumarskih inžinjera i tehničara Republike Srpske i Hrvatskog šumarskog društva), predstavnici ova tri udruženja su se u ponedjeljak, 18. aprila uputili na petodnevnu stručnu posjetu u Mađarsku.

Okupljanje prve grupe bilo je u 6 sati ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a prva pauza za mnoge tradicionalno u Dallasu, gdje smo već uživali na suncu, i znali da će ovo biti divno putovanje... U Doboju nam se pridružio i vođa puta, gospodin Jusuf Čavkunović, diplomirani inžinjer šumarstva. Ekipa je, uključujući dva vozača, brojala dvadeset i tri člana.

Kroz laganu šalu i upoznavanje neosjetno smo stigli (ovo neosjetno se dobrim dijelom odnosi i na blagodati bezviznog režima) u Baju gdje smo se sastali sa gospodinom Gerelyem i Živkom Blaževim, uposlenikom šumske uprave Gemenc, koji će sve vrijeme biti sa nama kao prevodilac i domaćin.

Prvi domaćini su nam bili šumari iz šumske uprave Kefag Zrt, a smješteni smo bili u Bugac, u blizini Kecskemeta. Dočekali su nas sa unicumom, mađarskim biljnim pelinkovcem, što će se ponavljati kasnije svuda. Unicum se tajnom formulom pravi od više od četrdeset vrsta biljaka, pije se kao aperitiv i digestiv i smatra se jednim od nacionalnih pića Mađarske.

Prije večere, u ime domaćina nam se obratio Sulyok Ferenc, predsjednik uprave Kefaga, i izrazio dobrodošlicu, uz osnovne informacije o mađarskim šumama. Mađarska ima približno 2 miliona hektara šuma, od čega je oko 50% u državnom vlasništvu. Uposlenici Koczka Zoltán i Fodor Mihály, oba inžinjeri šumarstva, bili su zaduženi za program u Bugacu.

Sutradan nakon doručka započinjemo program vozeći se u šumu autobusom starim 23 godine. Ne mogu a da ne primijetim drvene skulpture, u obliku šišarica, šumskih plodova, što bi se kod nas reklo "na svakom koraku". Dobija se osjećaj da je naša struka nešto što se, kao što i treba, cijeni i voli. Također smo svuda nailazili na "spomenike", skromnije ili bogatije, kolegama šumarima, što ukazuje na poštovanje i odavanje počasti prethodnicima na različite načine.

Preduzeće Kefag Zrt je osnovano 1993. godine a od 2006. godine je u 100% vlasništvu Magyar Fejlesztési Bank Zrt. Gospodari šumama u ravnici između Dunava i Tise, 59.967 hektara državnih šuma od čega je 11.571 hektara ili 19,3% pod nekim stepenom zaštite. 46% od svih stabala je škotski i crni bor, sa 22% bagrema i 4% topola, dok preostalih 28% su tvrde autohtone vrste poput hrasta i bijele topole. Većina posječenog drveta je niske kvalitete, sa 75% neobradivog, mehkog drveta dobivenog masovnom sječom topole i bora niske tržišne cijene. Domaća prodaje se dalje opstruira nedostatkom prerađivačkih kapaciteta u zemlji. Otprilike četvrtina posječenog drveta se prodaje kao industrijsko drvo.

Bili smo na površini koja je zahvaćena velikim požarom 2006. godine, koji su izazvala djeca koja su se igrala, a sada je obnovljena.

Kefag je prilično siromašna šumarija, imaju pjeskovita zemljišta sa malo vlage gdje je prilično teško gospodariti šumama, a naročito podići nove sastojine. Inače je u Mađarskoj prisutna težnja da se stvore raznodobne mješovite sastojine.

Primjer pošumljavanja na pjeskovitom tlu, teškoće sa kojima se susreću. Ne može se a ne pomisliti, što mi se dešavalo i u Turskoj na treningu o kontroli erozije, kad sam gledala kako se ulaže trud u naizgled neplodne površine, da se kod nas nekad prelahko pomiri sa tim da je krš krš.

Nakon ovoga posjetili smo pilanu i vidjeli proces izrade paleta, te obišli šumarski muzej Kefag, posvećen Dr Horvath Laslzo. Muzej je novija građevina sa slamnatim krovom, prirodno uklopljen u ambijent. U muzeju profili tla, meteorološki instrumenti, uzorci drveta, preparirane životinje, slike iz historije šumarstva Mađarske, insekti, stara mehanizacija i alati. Upisali smo se u knjigu utisaka, samo sa riječima hvale.

I dalje smo gosti Kefaga, idemo u arboretum površine 62 hektara, gdje nam je domaćica Siposné Mónika koja kaže da arboretum posjeti otovo 60 hiljada ljudi godišnje.

Arboretum ima oko 900 vrsta drveća i grmlja uz 14 glavnih staza površine 25 ha koje su zasađene uz uzimanje u obzir morfoloških karakteristika, taksonomske klasifikacije, potreba vrste i zemlje porijekla. Postoje mediteranske, atlantske, sjeveroameričke, istočnoazijske, balkanske i panonske staze, ili takozvane "staze šarenog lišća", "evergreen staze", "bulevar cvatućeg drveća i grmlja", "staze borova, čempresa i smreke", "staza biljaka tolerantnih na so i hidrofilnih biljaka", "staze biljaka otpornih na sušu"... Informativne table po svim stazama pomažu posjetiteljima da nauče više o drveću  i grmlju.

Botanički vrt je okružen šumovitom zaštitnom zonom, koja ima blagotvoran učinak na mikroklimu te također pokazuje glavne tipove šuma velike ravnice. Glavne vrste drveća
su hrast lužnjak, bijela topola, jasen, brijestovi i javor.

Najmlađi dio botaničkog vrta je zbirka hrastova, koja predstavlja mađarske i neke strane vrste hrastova, tolerantne na sušu na 16 hektara zemljišta.

Dva hektara crkvenog zemljišta je također sastavni dio arboretuma, gdje se nalazi stoljetna kapela i obližnja Kalvarija, otvoreni oltar, i šetalište sa kipovima mađarskih svetaca, 5 Arpadoviča i Svetog Nikole, zaštitnika grada Kecskemeta.

Kao potvrdu da je Mađarska moja sretna zemlja, u arboretumu sam našla djetelinu sa četiri lista.

Popodne idemo u predivni grad Vac, gdje nas je dočekao Istvan Dobo mlađi, čiji je otac prošle godine dolazio u Bosnu i Hercegovinu, i poveo u šetnju uz Dunav a onda do katedrale i glavnog gradskog trga, gdje smo se osvježili uz kafu.

Vác je grad sa oko 35.000 stanovnika, 34 kilometra sjeverno od Budimpešte na istočnoj obali Dunava ispod zavoja gdje se tok rijeke mijenja i teče na jug. Smješten je u podnožju planine Naszály na rubu Karpata. Katedrala, sagrađena 1761-1777 po uzoru na Baziliku Svetog Petra u Rimu, In honorem assumtae in coelum virginis et s michaelis archangeli.

Sljedeći dan (srijeda) smo gosti Ipoly Erdő Zrt, gdje nas je dočekao Haraszti Gyula, zamjenik predsjednika uprave i član upravnog odbora OEE, te je, osim osnovnih informacija o šumama naglasio i potrebu saradnje u duhu potpisanog sporazuma. Smješteni smo u Tovik šumarskoj kući.

Ipoly Erdő Zrt upravlja sa 64.000 ha šumskih površina. Drvna zaliha je 13,3 miliona m3. 52% šuma kojima upravljaju nalaze se u području očuvanja prirode, čija je primarna uloga zaštita, sve ostale aktivnosti su podređene tome. Glavne vrste su hrast (lužnjak i kitnjak), cer, bukva, obični grab, bagrem, ostali tvrdi i mehki lišćari u vrlo malom procentu, kao i četinari.

Oni nas vode u šumu koja je boljeg kvaliteta, gdje nam Zsolt Barton govori o novom načinu podmlađivanja koji uvode, a koji je nama u različitim varijacijama poznat. Razvija se diskusija i oni žele čuti naša iskustva. Rađa se ideja o novoj posjeti.

Poslije idemo u Budimpeštu, naravno parkiramo se u blizini Trga Heroja odakle krećemo u kratku turu. Hősök tere (Trg heroja) je jedan od glavnih trgova u Budimpešti, i leži na kraju Andraš Avenije, koja je upisana na listu Svjetskog nasljeđa pod zaštitom UNESCO-a, odmah pored Gradskog parka. Trg je popločen velikim pravilno geometrijskim bijelim ornamentima na sivoj podlozi koji izgledaju poput ogromnog veza što gledano iz ptičje perspektive izgleda vrlo atraktivno.
Na centralnom dijelu trga nalazi se Milenijski spomenik, najznačajniji nacionalni spomenik čiji centralni dio zauzima 36-metarski korintski stup na čijem se vrhu tj. kapitelu nalazi krilati kip arhanđela Gabrijela (prema Bibliji jedan od trojice arhanđela koji objavljuju ljudima božje odluke. Tako se prema legendi arhanđeo ukazao u snu Vajku i rekao mu da on mora postati kralj i tada Vajk uzima ime Stjepan (István) i proglašava se za prvog ugarskog kralja. U jednoj ruci kipa nalazi se sveta mađarska kruna, a u drugoj dupli apostolski križ koji prikazuje jedinstvo mađarske države i katoličke crkve). Ispred njega se nalazi Spomenik heroja, prazna grobnica podignuta u spomen nepoznatim palim borcima u ustanku 1956. godine.
Izgradnja Milenijskog spomenika je počela 1896. godine povodom obljetnice 1000 godina dolaska mađarskih osvajačkih plemena u područje karpatskog bazena i panonske nizine, a pod vodstvom Arpada, prvog velikog kneza čiji kip se nalazi na podignutoj bazi u podnožju stupa koji je okružen sa šest kipova konjanika koji zajedno s Arpadom predstvljaju vođe mađarskih osvajačkih plemena.
Iza Milenijskog spomenika mogu se vidjeti dvodjelne kolonade između čijih se stupova nalazi 14, s lijeva na desno, kronološkim slijedom poredanih kipova kraljeva i istaknutih povijesnih ličnosti Mađarske počevši od Svetog Stjepana (Szent István) pa sve do vođe revolucije u 19. stoljeću, Lajosa Kossutha.

Nasuprot ulazu u Vajdahunyad Dvorac, pored kojeg se nalazi i mađarski poljoprivredni muzej, je jedan od najpoznatijih spomenika Budimpešte - Kip Anonimusa koji je napravio Miklós Ligeti. Kip predstavlja hroničara za kralja Bele, te se smatra da je odgovoran za hroniku historije ranih Mađara, ali obzirom da je bilo nekoliko vladara po imenu Bela u 12. i 13. stoljeću, teško je odrediti tačno ko je on bio i kada je živio. Svi smo se nezaobilazno slikali sa Anonimusom.

Poslije Trga heroja i Anonimusa naravno nezaobilazna posjeta Buda tvrđavi i posmatranje grada.

Poslije Budimpešte gosti smo Bakony Erdő Zrt, gdje nas je u šumarskoj kući Huszarokelopuszta, čiji sam naziv jedva naučila, dočekao Gombási Károly. Bakony Erdő Zrt gospodari sa 62.410 hektara šuma. Na putu prema šumi u kojoj preovladava hrast kitnjak prošli smo kroz Devečer, područje gdje se izlioaluminijski mulj, o čemu još postoje tragovi. Ipak, lijepo je znati da se to desilo prošlog ljeta a vidjeti da je kompletno selo izmješteno i napravljene nove kuće.

Attila Farkas nam je pokazao podmladne površine na kojima puštaju da priroda odradi svoje i vrste se same izbore za omjer smjese, a nakon toga posjetili smo školu u prirodi, kroz koju nas je provela mlada kolegica Farkas Zsuzsa.

Ručak sa pogledom na Balaton, u organizaciji Balatonfüredi šumarstva i gospodina Szekrényes Tamása trebao je biti iznenađenje, ali kako je rečeno meni vijest je procurila. Tu smo se oprostili od domaćina i dragog kolege Zsivka Blazseva, a riječi zahvalnosti kazali su i uručili poklone Jusuf Čavkunović ispred UŠIT-a FBiH, Radenko Laketić ispred UŠIT-a RS i Ljiljana Petrović ispred HŠD. Sa obje strane, bosanskohercegovačke i mađarske, naglašeno je zadovoljstvo ovom posjetom i potreba kako za međusobnim posjetama tako i za drugim vidovima saradnje.

Odlazak u Balatonfüred, jedno od mjesta uz jezero Balaton ("Blatno jezero"), najveće jezero u srednjoj Europi, sa površinom od 592 km², dužinom od 77 km i širinom od 4 do 14 kilometara. Jezero se nalazi na 104 metara nadmorske visine, sa najvećom dubinom od 12,2 m (prosječna dubina je 3,2 m).

Organizirani boravak završavamo odlaskom u Tihany, odakle se pruža prekrasna panorama na jezero Balaton i okolicu. Nakon još jednog noćenja u Huszarokelopuszta malo umorni a vrlo zadovoljni polazimo kući.

pristupnica u ušitfbih